POSLEDNJI - ZADNJI

Kada je poznavanje srpskog jezika u pitanju, situacija koja najviše ume da me, blago rečeno, uznemiri je kada se nađe neko "pametan" i u toku razgovora, kada kažem: "...poslednji put sam...", prekine me nebulozom: "Da ti ne bude poslednji put! Pu-pu!" Onda pogledam teletabisa i pitam za razlog, a on počne da mi objašnjava kako je to ZADNJI put, a da zlo ne čuje da mi je POSLEDNJI, jer eto POSLEDNJI je kraj, nema više...

E, sada, na veliku žalost pismenih, u poslednjih nekoliko godina smatra se da su ZADNJI i POSLEDNJI sinonimi i da imaju isto značenje, što je glupost. Onog trenutka kada izjednače PREDNJI i PRVI mogu govoriti i o izjednačavanju gore navedenog. Još nisam čuo da je neko/a rekao/la: "Eh, tada mi je bio PREDNJI put..." Ti isti lingvisti bi se odmah potrudili da toj osobi objasne razliku...

Dakle, može biti ZADNJI put, ako je to put, recimo, koji se nalazi iza kuće, ali ne i da ste nešto uradili ZADNJI put, već ste to uradilia POSLEDNJI put...

Da bi vam bilo jasno, kada kažete za ZADNJI, odmah se pitate da li postoji PREDNJI, a kada kažete POSLEDNJI, odmah se pitate da li postoji PRVI.

PRVI - POSLEDNJI, PREDNJI - ZADNJI.

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.